🥀 Puut_sreće 🥀

Trebamo moliti Milostivog da nas uputi na ono zbog čega će nas zavoljeti, zadovoljan s nama biti i grijehe nam oprostiti. Od Njega sve polazi i Njemu se sve vraća! Bez Njega je sve nemoguće a uz Njega ništa nije! Jasmin Durić✍️ t.me/puut_srece🥀

Mnogo je sličnih tekstova koji idu u isti kontekst, pa da vidimo kako su ove tekstove razumjeli učenjaci Ehlu Sunneta? Brojni učenjaci Ehlu Sunneta upravo su iz ovakvih principa zaključili da oni nužno vode jednom od dva ishoda: ili negiranju Allahove uzvišenosti nad stvorenjima ili tvrdnji da je Allah prisutan svuda. Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao kazao je: „Svako ko negira da je Allah iznad Arša i odvojen od Svojih stvorenja, neminovno završava u jednom od dva zabludjela pravca: ili će reći da je Allah na svakom mjestu, ili će reći da nije ni unutar svijeta ni izvan njega, ni iznad ni ispod, ni desno ni lijevo.“ (Medžmu’u-l-Fetava, 5/282–283). Imam Ibnu-l-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: „Onaj ko negira da je Allah iznad Arša, ne može pobjeći od toga da kaže da je Allah pomiješan sa stvorenjima ili da negira Njegovo postojanje u stvarnosti.“ (Es-Savā’iku-l-mursele, 4/1308). Ibn Ebi-l-Izz El-Hanefi, rahimehullah, kaže: „Ko negira Allahovu uzvišenost nad stvorenjima, nužno će završiti ili u govoru o hululu ili u govoru o potpunom negiranju Allahovih svojstava.“ (Šerhu Akideti Et-Tahavijje, str. 288–289). Imam Usman ibn Sa'id Ed-Darimi (umro 280. h.g.) Allah mu se smilovao, veli: „Džehmije su pobjegle od toga da kažu da je Allah iznad Arša, pa su završile govoreći da je On na svakom mjestu.“ (Er-Red al El-Džehmijje, str. 190-202). Na osnovu navedenih tekstova nije naučno ispravno tvrditi da su klasični maturidijski autori doslovno zapisali rečenicu: „Allah je na svakom mjestu.“, takva formulacija uglavnom se ne nalazi u njihovim temeljnim djelima. Međutim, jednako tako nije naučno (akidetski i menhedžski) ispravno zanemariti ono što njihov govor nužno podrazumijeva. Kada se negira Allahova uzvišenost nad Aršom i nad svim stvorenjima, negiraju pravac i mjesto, a zatim tvrdi da „ne postoji mjesto koje je lišeno Njega“, tada je nužna posljedica (Lazim El-kavl) upravo ono na šta su upozoravali imam Ed-Darimi, Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim, Ibn Ebi-l-Izz i drugi učenjaci Ehlu Sunnets, da takav govor vodi shvatanju da je Allah prisutan na svakom mjestu ili, pak, potpunom negiranju Njegove stvarne uzvišenosti. Nasuprot tome, akida Selefa ovog Ummeta, potvrđena Kur’anom, Sunnetom i jednoglasnim predajama prvih generacija, jeste da je Allah, azze ve dželle, iznad svih Svojih stvorenja, uzdignut iznad Svoga Arša na način koji dolikuje Njegovoj veličini, odvojen od stvorenja, dok je sa Svojim robovima Svojim znanjem, sluhom, vidom, moći, a ne Svojim Bićem. ✍🏻 Safet H. Suljić 🗓️ 27.07.2026 - 13.02.1448 🔗 https://t.me/Safet_Suljic

📌Da li maturidije vjeruju i kažu da je Allah na svakom mjestu?📌 Jedno od pitanja koje se često postavlja u raspravama o islamskoj akidi jeste: da li maturidije vjeruju da je Allah na svakom mjestu? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva naučnu preciznost i objektivnost, jer nije dozvoljeno nekoj skupini pripisivati ono što nije izričito rekla, niti je dozvoljeno prešutjeti ono do čega njihov govor nužno vodi. Važno je naglasiti da vodeći maturidijski autori u svojim temeljnim djelima uglavnom ne koriste doslovnu formulaciju: „Allah je na svakom mjestu.“ Međutim, jednako tako, naučno i metodološki nije ispravno zaustaviti se samo na toj činjenici, jer se u islamskim naukama ne razmatra samo doslovni govor (صريح القول), nego i nužna posljedica govora (لازم القول). Naime, kada se u njihovim djelima istovremeno tvrdi: -da Allah nije iznad Arša Svojim Bićem, -da nije u pravcu, -da nije na mjestu, -da Ga ne obuhvata nijedan od šest pravaca, -da „ne postoji mjesto koje je lišeno Njega“, onda se sasvim opravdano postavlja pitanje: Gdje je onda Allah? Ako se negira Njegova uzvišenost nad stvorenjima, a istovremeno tvrdi da nema mjesta koje je lišeno Njega, tada je Lazim El-Kavl (nužna posljedica takvog govora) upravo ono na šta su upozorili brojni učenjaci Ehlu Sunneta tj. da takav govor vodi shvatanju da je Allah prisutan na svakom mjestu, iako to sami autori ne izgovaraju tim riječima. Upravo zbog toga učenjaci Ehlu Sunneta u svojim polemikama nisu tvrdili da maturidije nužno izgovaraju ovu rečenicu, nego su dokazivali da je ona neizbježna posljedica njihovih usvojenih principa. Tekstovi iz temeljnih maturidijskih izvora: 1. Ebu Mu’in En-Nesefi (umro 508. h.g.) kaže u djelu “Tebsiretu-l-Edille (1/171–173): „Uzvišeni Allah postojao je kada nije bilo mjesta, zatim je stvorio mjesto, a On je ostao onakav kakav je bio prije stvaranja mjesta. Stoga je nemoguće da se za Njega kaže da se nastanio na nekom mjestu ili da prelazi s jednog mjesta na drugo.“ 2. Ebu Mu’in En-Nesefi takoďer veli u djelu “Et-Temhid li kava’idi Et-Tevhid (str. 67): „Uzvišeni Allah je iznad toga da bude na nekom mjestu, jer je mjesto jedno od Njegovih stvorenja. Kada bi bio u potrebi za njim, to bi značilo da je u potrebi za nečim od Svojih stvorenja.“ 3. Nuruddin Es-Sabuni (umro 580. h.g.) kaže u djelu “El-Bidaje fi Usuli Ed-Din (str. 21): „Za Njega se ne kaže da je na nekom mjestu, niti da je iznad nekog mjesta, niti postoji mjesto koje je lišeno Njega.“ Ovo je jedna od najpoznatijih izjava u maturidijskoj literaturi i upravo ona predstavlja srž cijele rasprave. Jer, ako se negira da je Allah iznad Arša, a istovremeno tvrdi da nema mjesta koje je lišeno Njega, tada se sasvim opravdano postavlja pitanje šta takva formulacija u konačnici znači?! 4. Nedžmuddin En-Nesefi (umro 537. h.g.) veli u djelu “El-’Akaid En-Nesefijje (str. 58): „On nije supstanca, nije tijelo, nije akcident, nije na nekom mjestu i na Njega se ne odnosi vrijeme.“ 5. Sa’duddin Et-Teftazani (umro 792. h.g.) kaže u djelu “Šerhu-l-’Akaid En-Nesefijje (str. 92): „Uzvišeni Allah je čist od mjesta i pravca.“ Nakon toga tumači da istivā’ ne znači stvarno uzdizanje niti uzvišenost Allahovog Bića nad Aršom. 6. Kemaluddin Ibnu-l-Hamam (umro 861. h.g.) kaže u djelu “El-Musajere” (str. 31): „Obavezno je vjerovati da je Uzvišeni Allah čist od mjesta i pravca.“ 7. El-Bejadi (umro 1098. h.g.) kaže u djelu “Išaratu-l-Meram (str. 197): „Njega ne obuhvata nijedan od šest pravaca i On se ne nalazi ni na kakvom mjestu.“ 8. Mulla Ali El-Kari (umro 1014. h.g.) u djelu “Šerhul-Fikhu-l-Ekber (str. 70): „Uzvisio se nad Aršom bez nastanjenja i bez smještanja.“ 9. Mulla Ali El-Kari takoďer kaže u svome djelu “Šerhu-l-Fikhul-Ekber (str. 71): „Ko kaže da je Allah u pravcu, pogriješio je.“ 10. Muhammed Zāhid El-Kevseri u komentaru na “El-Esmā’ ve Es-Sifāt od El-Bejhekija (str. 429) kaže: „Vjerovanje da je Allah u pravcu i da je iznad u doslovnom smislu predstavlja antropomorfizam (tešbih).“

📌 Što manje očekuješ od ljudi, manje ćeš biti razočaran 📌 Postoji jedna životna istina koju mnogi shvate tek nakon brojnih razočarenja, izdaja i neprospavanih noći: što više očekuješ od ljudi, to ćeš se češće razočarati. Ne zato što su svi ljudi zli, već zato što su ljudi - ljudi. Koliko je samo onih koji su godinama činili dobro drugima, stajali uz njih kada su ih svi ostavili, žrtvovali vrijeme, imetak i udobnost, a onda, kada su sami bili u potrebi, shvatili da je većina zaboravila sve što su za nju učinili. Takva je ljudska priroda, i zato je greška graditi svoj mir na očekivanju ljudske zahvalnosti, jer ko svoju sreću veže za tuđe priznanje, živjet će između kratkih radosti i dugih razočarenja. To, međutim, ne znači da trebamo prestati činiti dobro. Naprotiv, vjernik čini dobro radi Allahovog zadovoljstva, a ne ljudskih pohvala. Pomaže i kada zna da će biti zaboravljen. Oprašta i kada zna da mu neće biti uzvraćeno. Daje i kada zna da mu niko neće reći ni “hvala”, jer njegova nagrada nije kod ljudi, nego kod Allaha. Zato budi dobar, ali ne naivan, budi plemenit, ali ne predaj srce svakome. Mudrost nije u tome da prestaneš vjerovati ljudima, nego da naučiš kome, koliko i kada ukazati povjerenje. Ta ista slabost ljudske prirode pokazuje se i na drugom mjestu: u odnosu prema istini. Mnogi ne procjenjuju riječi prema njihovoj ispravnosti, nego prema tome ko ih je izgovorio. Ne pitaju “je li ovo istina”, nego “ko je to rekao”. Ako njihov čovjek pogriješi, traže opravdanje, a ako neko drugi kaže istinu, traže način da je ospore, jer takva srca nisu vezana za principe, nego za ličnosti. Vjernik zna da se istina ne mjeri ljudima, nego se ljudi mjere istinom. Voli učenjake, poštuje dobre ljude, ali nikoga ne slijedi slijepo. Njegovo mjerilo nije ime, položaj ni pripadnost, nego Allahova Knjiga, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i razumijevanje prvih generacija ovog Ummeta. Najopasnije je kada čovjek povjeruje da ljudi upravljaju njegovom sudbinom, kada se počne bojati njihovog uskraćivanja više nego Allahove kazne, nadati njihovom darivanju više nego Allahovoj opskrbi. A istina je drugačija: niko osim Allaha ne daje niti uskraćuje, ne uzdiže niti ponižava. Zapamti, ljudi su samo povodi, a Gospodar svih povoda je Uzvišeni Allah. Zato ne očekuj previše od ljudi. Čini dobro radi Allaha, govori istinu radi Allaha, i svoje srce veži samo za Allaha. Onaj ko od ljudi očekuje malo, a od Allaha mnogo, nikada neće ostati bez onoga što je zaista vrijedno: smirenog srca, čvrstih principa i istinskog dostojanstva. ✍🏻 Safet H. Suljić 🗓️ 29.07.2026. – 15.02.1448. 🔗 https://t.me/Safet_Suljic

Koliko je opasno biti tagut, isto tako je opasno i nekoga, neutemeljeno ili iz neznanja o pravilima, nazvati tagutom. Za svaku riječ će se odgovarati, onu izrečenu, ali i onu pisanu!

🌺🌷 Ako moje stope ostavljaju tragove na putevima Allahova zadovoljstva, ništa mi više od ovoga svijeta ne treba. Ali, ako moje stope ostavljaju tragove na putevima onoga što vodi Njegovoj srdžbi, pa ni svi izvori sreće ovoga svijeta me ne mogu učiniti sretnom. #marljiva_muslimanka

Jedan savjet, prije svega nama koje nosimo hidžab, i našoj braći koja nose bradu. Nemojmo zaboraviti da nas ljudi, htjeli mi to ili ne, gledaju kao predstavnike vjere. Ne zato što smo bezgrješni, nego zato što smo na sebe stavili obilježje islama. Zato će nekad više zapamtiti naš osmijeh nego naše riječi, ali će, nažalost, još duže pamtiti našu nepravdu nego naš ibadet. Nema tog hidžaba koji može pokriti gibet. Nema tog nikaba koji može sakriti zlobu. Nema te brade koja može opravdati oholost, grubost, nepravdu ili varanje. Ni marama ni brada nisu dozvola da budemo teški ljudima. Naprotiv. Trebali bismo biti oni uz koje ljudi osjećaju mir. Nemoj biti žena koja svaki dan dijeli ajete i hadise, a čim se vrata zatvore, otvori tuđe živote. Nemoj biti muškarac koji priča o sunnetu, a zaboravi biti pravedan prema svojoj porodici, komšiji ili radniku. Najlakše je govoriti o vjeri. Mnogo je teže živjeti je. I ono što me posebno boli jeste kada zbog našeg ponašanja neko kaže: "Ako je ovo vjera, meni to ne treba." Vjera nije kriva. Allahova naredba nije kriva. Krivi smo mi kada svojim ponašanjem ljudima zaklonimo ljepotu islama. Hidžab nije nagrada da smo postale pobožne. Brada nije potvrda da je čovjek završio posao na sebi. Oboje su emanet. Oboje su odgovornost. Ako nosiš maramu, ona nije automatska VIP karta za Džennet. Ako nosiš bradu, ni ona nije garancija spasa. To što smo ispunili jednu Allahovu naredbu ne znači da smo završili posao. Pred nama su i dalje borba s egom, čuvanje jezika, pravednost, iskrenost i lijep ahlak. Pravi ispit počinje onda kada se naljutiš, kada ti neko povrijedi ego, kada dobiješ priliku da ogovoriš, poniziš ili vratiš istom mjerom. Tu se vidi koliko vjere zaista nosimo. Najlakše je pokriti kosu. Najlakše je pustiti bradu. Mnogo je teže obuzdati ego, sačuvati jezik, oprostiti kad boli, prešutjeti kad bi najradije uzvratio i ostati čovjek kad te drugi izazivaju. Upravo tu se vidi koliko smo zaista pokriveni vjerom. A o nepravdi prema drugima da i ne govorim. Nisi vjernik ni vjernica ako od tvog jezika i tvojih ruku nisu drugi ljudi rahat, pa taman da sa sedžde ne silaziš. Molim Allaha da nas sačuva licemjerstva, da nam hidžab i brada ne budu samo vanjsko obilježje, nego podsjetnik da svakog dana budemo bolji ljudi. Jer ljudi će prije pročitati naše ponašanje nego poslušati naše riječi. A ono što ih približi ili udalji od vjere često nismo mi po izgledu, nego mi po djelima. Fahreta Bašić-Smriko ✍️ t.me/puut_srece🥀

Tvoja radost zbog Kur’ana je ibadet! Tvoja radost svaki put kada uspiješ proučiti suru ili naučiti ajet napamet, ili savladati slovo ili učvrstiti dio (Kur’ana)… Tvoje radosti zbog Kur’ana ne prestaju, već se protežu, odavde pa sve dok ne sretneš Allaha… pa neka ti je čestito! 💛 ✍🏻 𝔐𝔢𝔯𝔞𝔞𝔪 https://t.me/PutemHifza

🌷❄️ Pažnja muža daje ženi sigurnost, smiraj i osjećaj vrijednosti. Lijepa riječ, osmijeh, podrška u teškim trenucima i iskrena briga jačaju bračnu vezu. Kada muž svjesno pruža podršku, on ne ispunjava samo svoju dužnost, već stiče nagradu kod Allaha, jer čuva emanet koji mu je povjeren. Zato je pažnja muža temelj stabilnog braka, ona gradi povjerenje, učvršćuje ljubav i čini dom mjestom rahatluka i milosti. #preuzeto مسافرة في الدنيا

Najviše što čovjeku krade mir... jeste to što ne živi u svome vremenu. Okupira se prošlošću koja ga pritišće, ili budućnošću koja ga mori... a zaboravi da se život živi jedino u sadašnjosti.

Gospodaru, 🤍 učini da svaki moj korak vodi ka Tvojoj milosti. مسافرة في الدنيا

"Pod paravanom mudrosti!" - Adis Memić, prof.

❓ Jesi li danas otvorio svoj Mushaf? Nema veze ako još nisi — možeš to učiniti upravo sada, pa makar proučio samo jednu stranicu.

"Zašto se, braćo, muškarci muslimani ne naslađuju sa svojim suprugama? Zašto nemaju taj užitak, koji trebaju da imaju? Znate zašto? Zato što gledaju haram. Ne obaraju svoj pogled. Gledaš u haram, hoćeš da se naslađuješ haramom, pa ti onda Allah uskrati naslađivanje u halalu. Eto ti sad haram, pa se naslađuj, ali znaj da nikad svoju potrebu ne možeš obaviti pogledima. Tad ti Allah uskrati halal, i onda u halalu ne osjećaš ništa, mrtvilo. Takav je princip. To je sunnet koji je Uzvišeni Allah postavio na Zemlji. I onaj koji radi suprotno, tako će mu biti." Safet Kuduzović ✍️🏻 t.me/puut_srece🥀

Pitali su mudraca: kako prepoznati pravo lice čovjeka? Odgovorio je: Muž – u bolesti žene. Žena – u siromaštvu muža. Prijatelj – u nevolji. Djeca – u starosti roditelja. Braća – na nasljedstvu. Rodbina – u tuđini. Ljubav – kad nestane interesa. Vjernik – u iskušenju.

🌙 OBAVJEŠTENJE 🌙 U Saudijskoj Arabiji potvrđeno je viđenje mlađaka, čime smo večerašnjim zalaskom Sunca ušli u mubarek mjesec Zu-l-Hidždže 1447. hidžretske godine. 📌 Ponedjeljak, 18.05.2026. — prvi dan mjeseca Zu-l-Hidždžeta. 📌 Utorak, 26.05.2026. — Dan Arefata. 📌 Srijeda, 27.05.2026. — prvi dan Kurban bajrama. Molim Allaha da nam omogući da ove odabrane dane provedemo u ibadetu, pokornosti i činjenju dobrih djela, te da nam ih primi. Amin. ✍🏻 mr. Safet H. Suljić 🔗 https://t.me/Safet_Suljic

https://t.me/el_hikmeh

Prethodnici su govorili: "Dobar muž je otac poslije oca." https://t.me/Allahove_robinje

💭Samo razmišljam... Nažalost, mnogi muslimani i muslimanke tretiraju propise vjere kao švedski sto — biraju samo ono što im odgovara i opravdava njihove lične ciljeve i ambicije. Hazema Č. Smajlovic مسافرة في الدنيا

Sve na dunjaluku je prekrasno ako živiš prema riječima: 🌟za sve je volja Svevišnjeg.🤍 مسافرة في الدنيا