Trijumf Istine إِظْهَارُالْحَقِّ

Pete godine od početka objave ezijet mušrika Mekke postao je žestok. Tada je su objavljeni ajeti sure El-Kehf, priča o trojici koji su se sklonili u pećinu, i tako učinili svojevrsnu hidžru, i priča o Musau i Hidru u koja ukazuje na to da nije sve onako kako vidimo, i da je u svoj određenoj sudbini i svemu onom što Allah dozvoli dobro koje mi ne vidimo a koje zna samo Allah. Onda se desila hidžra u kršćansku Abesiniju, današnja Etiopija i šire. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, ih je tamo poslao jer je u njoj vladar, kako je rekao, koji ne čini zulum, tamo im je bila dozvoljena vjera i njeno proklamovanje. S'toga, budite svjesni te blagodati, što u svojim mjestima možete biti Allahu pokorni, čak i u to pozivati. Svako ugrožavanje spomenutog svojim ličnim nahođenjem je ugrožavanje opšteg interesa muslimana i njihovih porodica i zastavljanje širenja Allahovog svetla.

Naime, ona je bila jedna od sedam robova koje je oslobodio Ebu Bekr zbog njihovog prihvaganja islama; onog trenutka koda je oslobodio ostala je bez vida, i za to su kurejšije rekli -Osvetio joj se Lat i Uzza. Kada je haber stigao do nje na to je rekla -Lažu, oni naštetiti ne mogu, niti korist dati. Pa joj je Allah povratio vid. Inače, robovi su bili najčešće crnci iz Etiopije, bili su mučeni i zatvarani sa prvim talasom ezijeta sa nezaštićenim mekkelijama, a nakon što su u islamu dobili pozicije poput Bilala koji bio Poslanikov muezin nisu se uzoholili.

👆Simpatično, podržavamo savjet upućen studentu -način kako da poziva....

Podsticaj na aktivnost i da'vu.

Interesantan je događaj oslobađanje robinje ummu Ubejse, a koji prenosi ibnu Hišam u svojoj siri. Naime, ona je bila jedna od sedam robova koje je oslobodio Ebu Bekr zbog njihovog prihvaganja islama; onog trenutka koda je oslobodio ostala je bez vida, i za to su kurejšije rekli -Osvetio joj se Lat i Uzza. Ona je na to rekla -Lažu, oni naštetiti ne mogu, niti korist dati. Pa joj je Allah povratio vid. Inače, robovi su bili najčešće crnci iz Etiopije, bili su mučeni i zatvarani sa prvom talasu ezijeta sa nezaštićenim mekkellijama, nakom što su u islamu dobili pozicije poput Bilala koji bio Poslanikov muezin nisu se uzoholili.

Dobro pazi kako postavljaš svoju vjersku životnu trasu koja vodi do kabura, za svaku osnovu traži konsenzus i govore predvodnika prvih generacija!

Islamska uvjerenja nisu matematika, ne zahtjevaju dvočasvoni čas samo da se pojasni ono čime postaješ musliman, ona su lagana i prirodna. Tako bi samo pametniji ljudi ulazili u islam i svaka matematička greška bi koštala nevjerstvom. Poznata pitanju u islamu su jasna, s'toga tu ne treba nikakva filozofija, poput "...ako on nezna da on nezna da on nezna...", glavna pravila su, zahvaljujući Mudrom, jasna. U sektama nije tako, samo njihov šejh zna kako proniknuti. Širenjem znanja i njegovim prenošenjem svim metodama umanjuje se zabluda, i svjetlo otjeruje tminu neznanja.

وقال ابن رجب: «سلامة الصدور من الرياء والغل والحسد والغش والحقد وتطهيرها من ذلك؛ أفضل من التطوع بأعمال الجوارح. Rekao je ibnu Redžeb: "Čista prsa i prikazivanja (rija'), ljubomore (negativne), zavidnosti (hased), izdaje, bespravne mržnje -kao i njihovo očišćenje od spomuntog -bolja su od dobrobrovoljnih djela koja se čine tijelom."

Kada čovjek razmisli i gledanju u Allahovo lice, zatim o boravku u Njegovoj blizini i u džennetskim vrtovima, sjeti se apsolutne čistoće; a odmah i zatim prljavosti grijeha i loših osobina koje čovjek pri sebi nakupi. Trebaju sjela u kojima se spominju ljepote dženneta ne bi li više razmišljali o svojim manama i svojim grijesima...

Ništa ne muči čovjekovo srce dušu i tijelo kao ovisnost o grijehu.

Kada se čovjek navikne da ga hvale, počne ne prihvatati kritiku, usmjerenja ili prijedloge. Samodopadljivost dovodi do slijeposti o svojim a izoštrenosti vida za tuđe mane. Nedostojnost postane opis svih onih koji su mimo njega.

Upozoravanja ne islam, Poslanika i njegovu poruku, je jedan od razloga širenja islama. Kurejšije su sjele zbog blizine hadža dogovoriti se kaka da upozore delegacije arapa koje će doći u Mekku zbog hodočašća. Dvoumili su se koju potvoru da iznesu: pjesnik, vračar, ludak, sve dok nije pala odluka da će govoriti da je sihirbaz i da svojim sihrom rastavlja familije. Tako je vjest o njemu dospijela, po njihovom povratku u svoja mjesta, na cijelo arapsko poluostrvo i sve arapske zemlje. Čovjek koji je donio odluku jeste El-Welid ibnu-l-Mugira na tom tajnom sastanku, Allah ga je oktrio spustajući ajete o njemu opisujući precizno njegovo ponašanje, gestikulaciju i redosled.

"Ko kod svog brata uvidi loše djelo a pri tom mu se u lice smije -takav ga je prevario." Fudejl ibnu Ijad

Čovjek bi trebao svake nedelje da malo prođe ulicama Mekke, njenim pijacima i sjelima, svrati u njihove kuće od blata, sjedne sa Izabranikom, sallallahu alejhi we selleme, i njegovim drugovima, i sasluša i vidi njihove muke, životne a i one iz teškog ezijata kurejševića. I kada zavšri sa čitanjem, da prvim pogledom osjeti u kakvom smo mi rahatluku u odnosu na njih, slobodi a i u životnim blagodatima. Od nedeljnog čitanja sire bi se mnogo tuge i depresije odagnalo.

Zanimiljva je priča o Umejetu ibn-s-Saltu, koji je spjevao stihovao o tevhidu, vjeri Ibrahimovoj, i ljepotama stvaranja, prolaznosti života, Sudnjem danu i obračunu, Vatri i džennetu, da bi po dolasku poslanice odbio slijediti poslanika. U Muslimovom sahihu stoji, da je Poslanik tražio ashabu da mu izrecituje nešto od njegovih stihova, on je izrecitovao njih sto, posle svakog stiha Poslanik bi mu rekao -Još. Kada je završio, Poslanik mu je, sallallahu alejhi we selleme, rekao: "Zamalo je svojim pjesmama postao musliman." Dakle: vjerovao je u tevhid i Ibrahimovu vjeru ali je odbio pokornost Muhammedu, sallallahu alejhi we selleme. Deklarisanje tevhida izgovaranjem la ilahe illalllah uz odbijanje pokornosti Poslaniku kroz ostvaljanje svih islamskih stubova, ili kroz uzimanje za naredbodavca nekog mimo Poslanika, jeste nedovoljno da bi čovjek po slovu Kur'ana dobio opis "samo Allahu predan" -musliman, po konsenzusu svih učenjaka prvih generacija.

Tradicija je najčešće prva stvar kada ljudi zastrašuju od islama, u nedostatku dokaza. Kada se to ulije onda ide ulivanje i mržnje koja nikom ne smeta, i kojoj niko ne zamjera.

Zanimiljiv je govo ebu Taliba, shodno ibnu Ethiru, kada je reagovao na prvi poziv Poslanika, sallallahu allejhi we selleme, svoje rodbine: "..idi i čini šta ti je naređeno, doista nikada neću prestati braniti te i štiti, osim što mi je duši teško da napustim vjeru Abdu Mennafa (predak)." To govori koliko je teška zanesenost tradicijom, ili nacionalizmom, ili rasizmom, i svim onim što ljudima dušu zatruje ohološću i prezirom.

- Mekanska dava: 13 godina, -Medinski period: 10 godina. . . -Velika je pouka u spomenutom, islam do Sudnjeg dana utemeljio se, prije propisa i zakonodavsta, u dužem period od narednog, samo davom u vremenu usamljenosti islama i potlačenosti njegovih nositelja. To baca svetlost na nemjerivu vrijednost dave i njene uloge.

Ne bi trebalo klonuti duhom, togovati, čeznuti, zbog svog imovinoskog stanja. Onaj ko je teško bolestan, i onaj na samrtnoj postelji, najsretniji bi na svjetu bio da je u šatoru, zdrav, sa svojima.

Vrlo često u životu, ljepota donosi i tuđu mržnju, hased.